Wolff-Parkinson-White sindrom (WPW) se definiše kao prisustvo paroksizmalnih aritmija kod pacijenata sa urođenim aberantnim putem. Prevalenca u opštoj populaciji varira od 0,1-0,3% i ne razlikuje se kod sportista. Tahiaritmije povezane sa WPW sindromom uključuju AV reentry tahikardiju (bilo ortodromnu ili antidromnu), atrijalnu fibrilaciju i retko ventrikularnu fibrilaciju.
Ispitivanje sportiste sa preekscitacijom komora uključuje anamnezu, fizikalni pregled, EKG, i UZ srca (da bi se isključila pridružena strukturna oboljenja srca kao što su HCM i Ebštajnova anomalija).
WPW i paroksizmalna AV reentry tahikardija
Najčešći oblik paroksizmalne supraventrikularne tahikardije u WPW sindromu je ortodromna tahikardija sa uzanim QRS kompleksima. Ova AVRT uključuje anterogradno prevođenje preko AV čvora, a retrogradno kroz aberantni snop. Povremeno, ortodromna tahikardija može imati anterogradno provođenje preko premošćujućeg puta kada se beleže široki QRS kompleksi.
Sportisti sa WPW sindromom i registrovanom simptomatskom AV reentry tahikardijom trebalo bi prvenstveno da budu tretirani radiofrekventnom ablacijom akcesornog puta.
WPW i atrijalna fibrilacija (AF) ili flater
Procenjeno je da jedna od tri osobe sa WPW sindromom može razviti AF. AF ili atrijalni flater u prisustvu preekscitacije komora mogu izazvati brzu aktivaciju komora preko akcesornog puta, a zatim dovesti do ventrikularne fibrilacije i iznenadne srčane smrti (ISS). Rizik od iznenadne srčane smrti kod pacijenata sa WPW varira, na osnovu studija rađenih na opštoj populaciji, od 0,15-0,2% s tim što je kod pacijenata sa simptomima rizik veći (2,2%). Incidenca ISS je viša kod pacijenata/sportista sa akcesornim putem koji karakteriše kratka refrakternost i kada je okidač AF/flater. Stoga, simptomatski pacijenti/sportisti sa komorskom preekscitacijom i AF ili flaterom treba da budu podvrgnuti kateter ablaciji.
Ukoliko želite da vidite preporuke molimo Vas da se učlanite u USKS da biste mogli besplatno da pristupite našim izdanjima.